Zašto neke mačke vole pse uprkos riziku

0
Foto: Burak Kiliç / Getty Images

Neobični drugari iz životinjskog sveta mogu biti opasni, ali i baš zabavni.

U jednom parku divljih životinja u Nemačkoj, mladi prstenasti lemur uradio je nešto prilično smelo. Bacio se na odraslu ženku lemura vari i počeo nežno da je lupka i hvata. Umesto da prekine ove nestašluke, veća i snažnija ženka jednostavno se prevrnula na leđa, opušteno otvorila usta i pustila malog da se rve sa njom.

Razigrano rvanje koje je usledilo između ove dve različite vrste privuklo je pažnju istraživača. U izveštaju objavljenom u februaru u časopisu Frontiers in Ecology and Evolution, oni opisuju četiri slučaja ovog „retkog” i „potencijalno rizičnog ponašanja”, koje naučnici nazivaju igrom među različitim vrstama.

Zašto se životinje igraju

Životinje koje žive u grupama obožavaju da se igraju. Naučnici i dalje raspravljaju o tačnoj svrsi igre, ali većina se slaže da ona ima ključnu ulogu u tome kako mladunci stvaraju društvene veze, uče jedni od drugih i razvijaju telesnu koordinaciju.

Zato ne iznenađuje što se mnoge životinje koje žive u zajednici upuštaju u društvenu igru, najčešće u obliku lažne borbe. Ono što istraživače zbunjuje jesu slučajevi kada ta igra pređe granice jedne vrste.

Rizična jezička barijera

Društvena igra se obično odvija unutar iste vrste, gde životinje govore isti „jezik” i razumeju kada igra postane previše gruba. Igra između različitih vrsta je rizična jer pogrešno tumačenje signala lako može da preraste u agresiju.

„Bila bi kobna greška nastaviti sa izazivanjem partnera u igri kada on više nije zainteresovan, jer takva situacija verovatno vodi u pravu agresiju i opasnost od fizičke ili društvene štete”, kaže dr Heder Dž. B. Bruks, stručnjakinja za ponašanje životinja i postdoktorand na Univerzitetu Kolorado u Bolderu, koja je recenzirala izveštaj o lemurima.

„Ovi rizici su česti i kada se igraju pripadnici iste vrste, ali su verovatno još veći problem kada počnemo da posmatramo igru između različitih vrsta.”

Razlika u veličini ili fizičkim sposobnostima dodatno povećava rizik. Ako jedna životinja ima oštre zube, kandže ili rogove, a druga nema, veća je verovatnoća da će se igra loše završiti.

Zašto se onda, uprkos svim ovim očiglednim rizicima, igra među različitim vrstama uopšte dešava?

Bliskost rađa igru

Životinje o kojima brinu ljudi žive mnogo bliže jedna drugoj nego što bi to bilo u divljini.

„Blizina omogućava životinjama da se opuste jedna pored druge i verovatno postanu sigurnije da umeju pravilno da pročitaju signale za igru druge jedinke”, objašnjava Bruksova.

Susret dve vrste lemura jasan je primer toga. Prstenasti lemuri i lemuri vari u divljini ne žive zajedno. Kada se, međutim, nađu na istom mestu, u parku divljih životinja, mogu da razviju dovoljno međusobnog razumevanja da se igraju zajedno.

Ista dinamika postoji i u domaćinstvima gde više vrsta ljubimaca deli isti prostor, navodi ona. Mnoge mačke i psi postali su nerazdvojni drugari u igri kada su odrastali zajedno, a postoje i mnogo neobičniji parovi, poput jednog psa i bradate agame.

Život u zatočeništvu uklanja i pritiske koji divlje životinje drže zauzetim, kao što su potraga za hranom ili izbegavanje predatora.

„Životinjama u zatočeništvu su mnoge potrebe već zadovoljene, pa im može preostati viška energije koju troše kroz igru”, ističe Bruksova.

Mladunci češće traže neobične drugare za igru

U divljini su mladunci obično razigraniji od odraslih, jer su im, kako Bruksova napominje, „potrebe zadovoljene zahvaljujući roditeljskoj brizi”. Tako, dok se mama odmara, mladunče traži nekoga sa kim bi se igralo, čak i kada je taj neko druge vrste.

Na primer, u Nacionalnom parku Gombe, Džejn Gudol je zabeležila prijateljstvo koje se ponavljalo između mladog šimpanze po imenu Ferdinand i mladog maslinastog pavijana. Iako ove dve životinje imaju više zajedničkog od nekih drugih parova, poput psa i bradate agame, „odrasle šimpanze love maslinaste pavijane, pa i tu postoji dodatni sloj opasnosti”, naglašava Bruksova.

„Mladunci koji nemaju pristup vršnjacima iz sopstvene vrste mogu biti skloniji igri sa pripadnicima drugih vrsta”, zaključuje ona.

Izvor/ Saznaj više: popsci.com

Ostavite komentar

Pošaljite vest